Church

O Nadbiskupiji domaćinu

O nadbiskupiji

Đakovačko-osječka nadbiskupija prostire se istočnim dijelom Hrvatske, Slavonijom, Baranjom i zapadnim Srijemom. Đakovo kao biskupski grad ulazi u povijest 1239. kada hrvatski herceg Koloman (1226.-1241.) daruje posjed Đakovo i Bleznu bosanskom biskupu Ponsi, a postaje stalno sjedište bosanskih biskupa pod konac 13. stoljeća. Prodorom Turaka, Đakovo dolazi pod tursku vlast, od koje se oslobađa 1687. godine, kada se biskupi vraćaju u svoj grad. Slijedi vrijeme obnove crkvenih i društvenih institucija, a povećava se i administrativna vlast đakovačkog biskupa pripajanjem Osijeka i župa brodskog Posavlja i Istočne Slavonije.

%c4%90akovo   nastanak biskupije

Veliki Biskupi Đakovačke biskupije

Posebno se ističu biskupi: Josip Antun Ćolnić koji dovršava i uljepšava baroknu katedralu i biskupski dvor te biskup Antun Mandić koji osniva Bogoslovno sjemenište s filozofsko-teološkim studijem.

 

Biskup Josip Juraj Strossmayer svojim djelovanjem zauzima središnje mjesto u povijesti biskupije i ovih krajeva Hrvatske. Od 1849., kada postaje đakovačkim ili bosanskim biskupom, pa do svoje smrti 1905., svojim radom na crkvenom i društvenom polju daje snažan doprinos napretku ne samo svoje biskupije, nego i cijele Hrvatske, uključujući i pomoć razvoju drugih naroda. Među mnogim uspješnim pothvatima koje je poduzeo, posebno mjesto zauzimaju izgradnja velebne đakovačke katedrale, zatim župne crkve Sv. Petra i Pavla u Osijeku, ustanovljenje Akademije, itd.

J.j.strossmayer veliki biskupi

Biskupija u 20-om stoljeću

U razdoblju dvaju ratova, biskupija zajedno sa svojim vjernicima, proživljava sve turbulencije toga nemirnoga razdoblja. Nakon Drugog svjetskog rata, tadašnja vlast je izvršila veliki pritisak na biskupe Antun Akšamovića i Stjepana Bäuerleina. Mnogi su svećenici zatvoreni a prijetilo je i gašenje Bogoslovnog sjemeništa koje je, u zagrebačko, jedino ostalo otvoreno kao ustanova za odgoj klera u tadašnjoj državi. Smirivanjem političke situacije, 1971. godine, sjeverni dio Slavonije uz Dravu, pripojen je Đakovačkoj ili Bosanskoj i Srijemskoj biskupiji. Od tada se biskupija pod vodstvom svojih biskupa, najprije biskupa Ćirila Kosa a potom Marina Srakića, okreće koncilskoj obnovi, koja svoj vrhunac doživljava na Drugoj biskupijskoj sinodi (1998. – 2003.).

Katedrala %c4%90akovo biskupija u 20 st

(Nad)biskupija od samostalnosti Republike Hrvatske

U međuvremenu cijela Hrvatska, a posebno đakovački dio biskupije, prolazi kroz strahote Domovinskoga rata, kada je veliki dio biskupije okupiran, vjernici zajedno sa svojim svećenicima prognani, a mnogi su izgubili svoje živote. Posebno mjesto u tom razdoblju povijesti imao je grad Vukovar.

 

Nakon mirne reintegracije okupiranih područja, polako se, s povratkom stanovništva, uz materijalnu obnovu, odvija i duhovna. Na putu te obnove posebno mjesto zauzima već spomenuta Druga biskupijska sinoda. Velik događaj za biskupiju bio je i dolazak pape Ivana Pavla II, koji je 7. lipnja 2003., posjetio Osijek i Đakovo te predvodio euharistijsko slavlje na sportskoj zračnoj luci Čepin. Papa Benedikt XVI. 18. lipnja 2008., ponovno osamostaljuje Srijemsku biskupiju, a Đakovačku biskupiju uzdiže na stupanj nadbiskupije dodajući joj susjedište u Osijeku i tako nastaje današnja Đakovačko-osječka nadbiskupija i crkvena pokrajina. Prvim nadbiskupom metropolitom imenovan je mons. dr. Marin Srakić a od 18. travnja 2013. godine đakovačko-osječki nadbiskup metropolit je mons. dr. Đuro Hranić.

Katedrala sv.petra  nad biskupija samostalnost

DODATNE INFORMACIJE

Više o povijesti nadbiskupije možete pronaći na stranici

http://www.djos.hr/index.php

Informacije o đakovačkoj katedrali možete pronaći na stranici

http://www.djos.hr/index.php/sredisnje-ustanove/katedrala

Papa %c4%90akovo dodatne informacije